187 — Oprosti

Predator stize, drhti hrana

ujeda precizno i snazno

jos jedan trzaj u smiraj dana

jos jedna zrtva, a da li je vazno

Glava ne pokusava da shvati

jedan gutljaj za sve zrtve

i pogled koji oblake prati

blagi osmeh da isprati mrtve

Suze vlaze usamljene oci

ruka otvara pivo i na asfalt toci

prve kapi

za nekim dusa vapi

Krv na rukama dreci

kazu, nadji nekoga da te vodi

kazu, pred Bogom se kleci

ha ha, pricaj mi o ovom i o slobodi

Mirno spavaj

jos stojim, ne klecim

samo brojim ovce

i meni se drema

jer u bunilu izlaza nema

Ref.

Svi putevi izgledaju mi isti

treba mi samo kratak san

proganjaju me razne misli

ali, nisam ljut, nisam besan

Danas necu gledati pokop tvoj

oprosti, ali ne volim kosti

pravi bol je samo moj

a u tvojoj kuci su gosti

Gledam u tvojoj posti

prazne reci za tvoje mosti

kao „moje saucesce“

to ce izgovarati sve cesce i cesce

Jednog dana kada

i oni postanu pioni

u pocetku tako slatki

kao vino stoni, u nogama

svi oni postaju kratki

I bezanja nema u veri

kada se nadju na putu metka

kao privremeni znak na banderi

bice reci na nekome letku

Boze, spremi put za nove

evo ih stizu puni love

za sada se tove

ali, kada padnu, bice mali

Ref.

Mislim, nije moja stvar

ali, ne mogu da ne budem svestan

za sve koji su pali

nisam ljut, nisam besan

I nisam ljut i ovaj put

kao da nemam kud

jer,svako je meta

a sve vise njih zudi da reseta

Svi na istoj listi

ljudi kupuju polise osiguranja

i svi su nevini i cisti

a ruke im jos uvek mirisu od pranja

I onda posetis bolnice

svi smo mi kartoni s police

A,B,C,D,E

i mislis to je sve-ne

Polja puna suve trave

padaju iskre, ljudi okrecu glave

mirise krv i tu su vrane

koje budno cekaju da plane

Jos jedna smrt, suze padaju na pod

iz lesa izbija vlaga

necija ruka opisuje pod

ali, ova planeta mi je draga

Ref.

Zlo ja obicno vidim

i svega sam svestan

hladnokrvnosti svoje se stidim

oprosti sto nisam besan

Kategorizovano kao 187