187 — Tele fan

Ovih dana nisam nizakog tu,

kada me traze

Treba mi malo,

malo taljanske masaze,

eskivaze tona, i kamera sa poafona

I taman kada smo stigli

do onoga dela

Gde se zavesa spusta,

gde se preplicu tela

Tel zvoni, onu poznatu temu

Koncentracija pada,

jer ona skace ka njemu

Osmeh sa njenih usta,

polako nestaje

Sa druge strane neko uzdise,

ne prestaje

Sapuce dok prica,

kako lezi kod kuce

Kako ne moze da saspi,

jer njoj je vruce

Ona baca telefon, zar malo je dvoje

Krecem da lazem i lazem,

kako neznam ni ko je

Atmosfera se kvari,

ona sakupila stvari

Veceras ostajem bez lova,

opet, puk’o safari

I svaki put kada sam sam, nisam sam

Ona me zove svaku noc, svaki dan

A jos uvek neznam nista o njoj

Koliko puta moram da menjam broj

I svaki put kada sam sam, nisam sam

Ona me zove svaku noc, svaki dan

Zbog nje su pogaseni telefoni svi

Da li ce ikad prestati

Da zove…

Ovo je treca kartica,

treci broj telefona

I svaki put kada zvoni,

znam da je ona

Ovo je treca devojka

koja odlazi zbog nje

Treci dan za redom, nisam dobio, ne…

Po milioniti put, ona zove pa spusti

Kada bi samo htela, malo na miru

da me pusti

Svaku noc guram glavu,

pod jastuk kao noj

Dobro znam da je ona,

iako skriven je broj

Ona je, zove me, od kada svane

Da li ima nameru ikada da stane

Od njenih poziva pocinje

da boli me glava

Da li ona ikada spava

Tako dobro ona zabavlja se

Broj imaju sada njene drugarice sve

Ona zove i zove, tako uporna je

Nije bitno koliko puta ja je gasim na c

Kategorizovano kao 187