Abid Sakalas — Kraj jedne ljubavi

U kafani jedne ljetne noci

sjedio sam ja sa drustvom svojim

i nad’o se da bi mogla doci

jedna zena koju ludo volim

I dosla je al’ bolje da nije

donijela je samo bol i muku

suze nisam mogao da skrijem

sa drugim se drzala za ruku

I sjela je bas kraj moga stola

a glas nisam mogo da joj cujem

nemogoh se okrenuti od bola

ni pogledom da je pomilujem

I pjevac je odigrao svoje

vidio je moju suzu svaku

zapjev’o je samo za nas dvoje

zapjev’o je pjesmu o rastanku

I njoj je to valjda tesko palo

pa je odma ustala i posla

umalo mi srce nije stalo

kad je sa njim pored mene prosla

Tuzno gledan od drugova svojih

pogled nisam skidao sa case

bio je to kraj nadanja mojih

bio je to kraj ljubavi nase