Adam Koncic — Tu sem doma

Jos kak´ dijete po polju sem bezal

po koruze skrival se i lezal

zarke cresnje i kostajne bral

jabuke, slive z trnaca kral

Prvu pucu tu sem si poljubil

vel´keh vusta skoraj sem se ´zgubil

za starsim bratom skakal po blatu

skrivecki nosil dedovu kravatu

Ref.

Tu sem nasel ono kaj mi treba

od ljubavi vse do plavog neba

tak´ je lijepe, kak´ vu kakve bajke

biti v hize, oca sin i majke

Brege ne bum nigdar ja ostavil

z rodnim krajem nigdar se pozdravil

tu sem doma, gde se cuje kaj

na tej zemle imam Bozji raj

Jos se sjecam svoga deda rijeci

kaj je starost docekal vu sreci

vse ti je to od majcinog mlijeka

rodni kraj na tebe vezda ceka

Kamgod presel, ne bus imel mira

tvoju dusu rodna gruda dira

svijet je lijepi, al´ je doma ljepse

gde si rodjen, tu je srce mekse

Ref.