Alejuandro Buendija (Aleksandar Sasa Antic) — Desperado

A sibaju me kise i vitrovi sta pusu

ova pustos kojom lutan

vec mi je usla u dusu

Oduvik sam otkad za sebe znan

ka’ Mr. No, ka’ Shane

ka Manda Lorry i kad puna je luna

i u grudima kad stisne

Ostaju mi sjecanja i pisme

tihe i duge ka’ put do kuce

istresan skorpiju iz cizme

i krecen za suncen

Ref.

Desperado, ja san disperan, svitu

nigdi mira ni za lijek, nigdi srice

Desperado, iman samo gitaru i jubav staru

to je sve

Dobija previse udaraca, pljuski

omrzli mi nacini i zakoni ljudski

iz lita u jesen

a zimu i prolice vozin svojin puten

Okani me se, covice, zar ne vidis

da sam sa sobon vodin rat

izdali me prijateji, izdao me brat

Zato, sankeru, natoci

da boje vidin u mrkloj noci

svoju zvizdu dok slidin

Desperado

a prosa’ san sve, i suze, i smijeh

Desperado

i sunce, i mjesec, i kisu, i snijeg

I gledan to olovno nebo

sto skriva mi odgovor taj

i njene oci me posvuda prate

i kradu sad zvijezdama sjaj

Znan, da srest cu je gore

kada prodje sve ovo

da mira mi da

I ovo uporno tilo

sta je previse stilo

rec’ ce dubini bye bye

Ref.

Nikad vise