Alejuandro Buendija (Aleksandar Sasa Antic) — Kornjaca

Covik zgadjen, izgubjen, nadjen

dodjen, vidin, namrgodjen sidin

klikan na linkove, sve je laz

ne virujen nikome, pozdravjan freakove

freak san i sam, pameti van

Isto kao Gavran pametno doziran

valjan se u blatu, ne zaranjan

zapeli za kosture, ne mozemo van

rodile nas majke, zbijene u gomile

´ko nije s nama, taj je izrod, i kopile

Krezuba nada nan se kezi u face

neunistivi smo talog sa dna kace

svit se vrti, neman nista s njin

gledan u dim, i vozin svoj film

sidin u vali i cekan novi val

more radosno umiva zal

Covik je skuzija, sve je iluzija

Ref.

Vozin polako, bez tenzija

i pretenzija, ooo, aaa

i ne znan jesan li skrenija

il’ je alkemija, ooo, aaa

Stvari su konacne, Svemir je objasnjen

plovimo bezbrizni na ledjima Kornjace

A Kornjaca sama, na njoj je red

da bi se moglo proc’, triba nac’ led

sa bilon brokvon ca je zabi u oko

pustinja sniga u vodi se misa

a ledena voda, sad mi se hoda

a sivi brig je posta’ covik

sad ga vidin, ni mi nalik

Stari vlak sta klopoce u leru

i stane na svaku banderu

vuce ga sporka lokomotiva

u dzepu banana, a u drugome piva

i dok svit ganja svoj komad kolaca

glava mi klima na kotrljanje kotaca

Slazen rime, stihovi se roje

sugavo vrime, nece biti boje

jer, covik je proklet oduvik

i ne kuzi da dobro je uvik i zauvik

ali uvik nesto fali i voli smarat’

upirati prston i s nekin se karat’

Ref. 2x