Alka Vuica — Carolija

Zora je veæ odavno svanula

ljubav je kao pozar planula

jos jedna noc s nama je

izgorjela

Tramvaji su odavno krenuli

radnici prvu smjenu poceli

a ti i ja nismo oka sklopili

Odlazim ispod oblaka

zastajem dva tri koraka

kasno je, ali mi se ne ide

Jer kad smo sami ti i ja

prava je carolija

vrijeme brze prolazi

sunce dva put izlazi

ljubav dolazi

Jutro me u celo udara

osjecam trnce posvuda

kao da hodam iznad asfalta

Pitam se je l’ to u meni

sretna sam opet postojim

kad si tu svijet se

uvijek promjeni