Alka Vuica — Istanbul

Tisucu prva noc u nasoj sobi

a tisucu i prva vrela je ko prva

taj dodir svile, miris vanile

i tu na usnama, cimeta mrva

Ja volim, volim to i moze, moze sve

kad na moja koljena spustis dlanove

i nije, nije sram, okusiti grijeh

sve u ovom gradu mora da se sakrije, hej

Ref.

A, ljuljaju se, ljuljaju se baldahini

pa nas cigare smiruju ko apaurini

jer pored tebe sve je vrelo, vrelo kao jul

dok nase noci svijetle kao Istanbul

Na kraju svijeta gori nasa soba

ja kraljica sam neukrocenog roba

dva grama zlata i brilijant mali

na tvome prstu ovu pricu kvari

Ti volis, volis to i moze, moze sve

kad ti kazem — necu, kad spremim kofere

i nije, nije strast sve sto caruje

ova luda ljubav sve pobjedjuje

Ref.