Alka Vuica — Prava ljubav

Poklanjas mi se u svjetlucavom papiru

i ne dajes mi da razmislim u miru

mozda bi i pristala na dozivotnu vjernost

kad bih znala sto mi nudis za tu protuvrijednost

Nisam ja od jucer

i sa mnom ne zna svako

izgledam ko laki plijen

al’ nije to bas tako

Ko se jednom sprzi

puse i na hladno

vise te ne nosim u dusi

to bi stvarno bilo jadno

Ref.

Prava se ljubav samo jednom proba

al’ samo rijetke traju do groba

prava se ljubav samo jednom desi

i nije vazno s kim si i gdje si

Ne skidaj mi zvijezdu koja zeli sjati

jer daleko od neba svog svaka zvijezda pati

ne trebam jos jednu pogresku u nizu

i ne bi bilo mudro imati te blizu

Ref.