Alka Vuica — Vjetar

Vjetar nosi moje sne

pod tvoje jastuke

i njezno kao da sam zrak

ulazim u tvoje zjenice

Kao ptica ucim letjeti

ucim padati

sve uzalud, na mojoj stanici

netko drag uvijek odlazi

Ref.

Voljela bih ponekad

kad me stigne stari strah

da me tvoje usne izljube

i da me od svega izlijece

ko dodir svetaca

voljela bih ponekad

Ljubav dodje ko i ti

da me zaboli

sve uzalud, na mojoj stanici

sreca nikada ne silazi

Ref.