Alka Vuica — Winnetou

Kad sam bila sasvim mala voljela sam Winetua

molila sam Manitua da ga stiti, da ga cuva

Sanjala sam jedne noci da je dosao da me vodi

da letimo preko Atlantika do njegovog sela kod Blekosa

uzeo me u narucje, uzletio sa mnom sa zemljice

i zakleo mi se da nije sam, da on to moze svaki dan

Ref.

Zeljela sam, sanjala sam, ali nisam mogla nista

san je jedno, zivot drugo, a sudbina im je ista

Rekao mi je da nas cekaju, da u selu svatove spremaju

da cu ja biti indijanska skvo, jer je tako pisano

njegov otac Micuncuna cekao nas je kod zbunja

a tisuce slavnih ratnika jahali su ispod planina

Ref.

Do svatova nasih nije doslo jer je sve prebrzo proslo

probudila sam se u danu na brdovitom Balkanu

Ref.

Zalila sam, plakala sam, ali nisam mogla nista

san je jedno, zivot drugo, a sudbina im je ista

Kad sam bila sasvim mala voljela sam Winetua

a sad znam da nigdje nema takvog tipa i gurua

Ref. 2x