Uspomena se budi, nitko se tog ne cudi
svakome dodje da pukne, kada se uzalud trudi
tko ce da mi sudi dok kroz zivot tecem sam
dosta godina je proslo, ali samo jedno znam
Dani isli su polako, sad se sjecam da su isli brzo
nigdje nikog pored mene, vrijeme ide prebrzo
rano sam dosao do svega, probao mnoge stvari
tako brzo se stari, dok tako mlado se kvari
Ref.
Sada znam da sve sto bilo je vraca se polako
tako dalje, kako bolje i meni nije lako
jucer plako zbog sitnice, danas suze sjaje lice
puno toga je realno, puno toga je stvarno
Izgubljen sam u svome svijetu, putujem u letu
imam osjecaj ko da sam naso svoju planetu
uvijek razmisljam o povratku u stare dane
da stojim sa strane ili da cekam da svane
Vrata pokraj mene stoje, dok minute se broje
koliko vas ima kao ja koji se boje, zelim nesto svoje
sunce grije, ali ne izgleda ko da postoji zrak
ja jos uvijek sam jak, al’ oko mene je mrak
Ref.