Ana Bekuta — Gost

Odavno ovo nije ljubav

ova praznina koju osecam

necemo dugo, moja tugo

jer tvojih dodira se ne secam

Na podu slomljene stvari

tu sliku jako dobro poznajem

taj stari prizor ne kvari

samo lezi i pusti me

Ref.

Bar da si gost da te ispratim

za tobom vrata da zatvorim

jer vec odavno smo stranci postali

u istoj postelji

Bar da si tu tek u prolazu

da odes uvek kad pozelim

u pola noci da tvoj dah

na obrazu vise ne osetim

Odavno ovo nije ljubav

ova tisina tako preglasna

i hladan dodir tvojih ledja

od ove ljubavi sam bolesna