Ana Stanic — Hotel

Tudji grad, hotel skup

i sama ja

i svi, svi su sa mnom ljubazni

al’ ja ne uzivam

zovem te, pokusavam

Dan pred put, svadja glupa

bezvezna i optuzba

tvoj bes, teske reci bacene

daj, opusti se jer

mrzim sobe hotelske

Ref.

Jer bilo gde, bilo s kim

bilo ko nista mi ne znaci

to nije to, to nije to

znas i sam da ti si jedini

ko zna me i razume moja ludila

ne daj da ovo bude kraj

Zovem te, ovo mesto

spusta me, ukljuci se

da, sad ti radis mi

to namerno

Ref.

Pola tri, a nisam zaspala

dvesta uzaludnih poziva

barem da sam te probudila

na cas, na tren, na bilo sta

Sve me jace hvata panika

od ove prazne strane kreveta

ja samo zelim nazad

treba mi tvoj glas

treba mi tvoj glas

Ref.

Da li spavas sa rukom

preko moga jastuka

ne daj da ovo bude kraj