Ana Stanic — Tamno nebo

U tisini secanja

sedim tu i zaboravljam te

hladni vetar severa

brise trag i svaku tvoju rec

Nemam vise vremena za

ovaj put kojem ne vidim kraj

tebi nisam vise potrebna

sada znam, ti nisi taj

Ref.

Iznad nas je tamno nebo

a u nama pustinja

pod svodom starih snova

nema povratka

I samo bol sto spava

u mom srcu zakljucan

podseca ponekad na nas

al’ samo na cas

U tihoj vatri nemira

gori noc, u njoj gorim i ja

poslednji trag dodira

nestaje kao davna vizija

Ref.

Ref.