Andrea Dokic — Crno i belo

Njena ruka na tvom ramenu

ja stojim kao mac u kamenu

ispracam nemo svaki korak tvoj

i bojim se da krenem

Plasim se svakog tvoga pogleda

ko mir od ratova i pobeda

stegne me u grlu i stisnem zube

kada te tudje usne poljube

Ref. 2x

I da se crno pretvori u belo

i da te spomenem jos hiljadu puta

nema te nema nije nam se htelo

ko slepi putnik moje srce luta

Ne zelim snove da ti pomracim

ja hocu samo da se otkacim

jos veceras pa neka mi sude

lakse da mi bude

I jos se trujem gorkim mislima

ali sta cu kad si u njima

tvoj se osmeh jos provlaci kroz mene

i kroz moje vene

Ref. 2x

Ref. 2x