Arsen Dedic — Davne kise

Moj prijatelj je umro

da, umro je moj brat

znam, to je bilo davno

znam, da je bio rat

Ja ne znam gdje, ni kada

no, kad se vecer sprema

znam, da ga vise nema

znam, da ga vise nema

I ustima od mulja

od mraka i od sjene

u strahu sto se sulja

on spava ´mjesto mene

Ja cujem gdje se budi

u noci njegov glas

a dani kao ludi

ruse se oko nas

Jos uvijek zemlja drhti

jos uvijek, k´o i prije

a blijedo lice smrti

i pored mene bdije

Sad negdje mirno spava

od zemlje i od blata

a ´mjesto zene trava

grli ga oko vrata

Moj prijatelj je umro

da, umro je moj brat

znam, to je bilo davno

znam, da je bio rat

I ne znam zasto sada

dok liju davne kise

jos uvijek na me pada

to cega nema vise

To cega nema vise

iz tame ruke pruza

i cujem kako dise

u vrtu neka ruza

Moj prijatelj je umro

da, umro je moj brat

to nije bilo davno

jos uvijek traje rat