Covjeku sve je dato
samo za trenutak
i srce, snaga, slabost
saznat ces na kraju
kad siris svoje ruke
da sjenu kriza daju
Ti drobis svoju srecu
u svom zagrljaju
a zivot tvoj je cudan
neprestani gubitak
jer nema sretne ljubavi
Zivot je k’o vojnik
bez puske, i bez bluze
za drugu kob je
ceta bila odjevena
sto ustaju u zoru
ako istog trena
Uvece je opet
samo svoja sjena
recite — moj zivote
i suzdrzite suze
jer nema sretne ljubavi
Ljubavi moja mila
rano moja noci
u meni ti si kao
ustrijeljena ptica
mi proci cemo skupa
kraj nepoznatih lica
Rijeci su moje samo
zlatna pletenica
i ubiju ih zacas
velike tvoje oci
jer nema sretne ljubavi
Da izmjenimo zivot
mi odvise smo stari
nek’ srca nasa placu
zajedno u noci
koliko za pjesmu
jada treba proci
I kajanja za neki
drhtaj u samoci
a bol jecaj trazi
akorde na gitari
jer nema sretne ljubavi
Ljubavi nema
koja bol ne vraca
ljubavi nema
koja nas ne muci
ljubavi nema
sto patnji ne uci
I zemlju svoju tako
volis proklinjuci
nema ljubavi da
ne zivi od placa
jer nema sretne ljubavi
A takvu osjecamo mi