Arsen Dedic — Nemoj poci sad

Nemoj poci sad

jer se moze sve zaboravit’

svaki prazan sat sto nas razdvaja

bit’ ce sutra vec negdje ostavljen i zaboravljen

Izgubljen je dan, ali tu je novi

mnogo novih jos, nemoj poci sad

nemoj poci sad, nemoj poci sad

nemoj poci sad

Jer dok budem ziv ucinit’ cu sve

da ti budes sretna ostanes li tu

nudit’ cu ti niz toplih perli kise

sto ih sipa tu jedan ljetni dan

Izmislit’ cu zemlju gdje je ljubav sve

gdje je ljubav sve, gdje ces biti sve

nemoj poci sad, nemoj poci sad

nemoj poci sad

Nemoj poci sad

svaki cu ti dan price pricati

izmislit’ cu za te rjecnik njeznosti

kojeg samo ti, ti razumijes

Sjetit’ cu te svih ljubavnika slavnih

kojima su vec srca slomljena

kao tvoje sad, nemoj poci, ne

nemoj poci sad, nemoj poci sad

Vidjela si vec kako baca vatru

vulkan sto je davno ugasen i star

ima suhog tla sto odjednom rodi

bolje nego kisom oplakivan kraj

A kad padne noc kao luc je svod

i crvenilo se s crnim vjenca tada

nemoj poci, ne

nemoj poci sad, nemoj poci sad

Nemoj poci sad

necu plakati ni govoriti

tu cu stati nijem da te gledam tek

da ti cujem glas, da ti slusam smijeh

Pusti me bar da budem tvoja sjena

tvoje sjene sjena, tvoje ruke sjena

sjena tvoga psa

nemoj poci, ne

nemoj poci sad, nemoj poci sad