Arsen Dedic — Stranac

Sa ovim mojim licem stranca

bez gospodara i bez lanca

nama sam cudan bio ja

sa ovim ocima k’o more

koje sanjaju i gore

sa ovim ocima bez sna

Napola pirat, napol’ artista

i vagabund, i flautista

koji ukrade kol’ko da

s usnama koje piju sve

vina i vode otrovne

i nikad nece reci ne

Sa ovim mojem licem stranca

putov’o sam pol’ zivota

a malo ‘ko te pute zna

bilo je laznih, bilo bijelih

hiljadu zena zaljubljenih

uz njih sam odrastao ja

Cinio zlo, al’ cista lica

sto drugo moze skitnica

kad javu ne dijeli od sna

a dusi mojoj zna se kraj

da nece ugledati raj

vec cutim vatren zagrljaj

Sa ovim mojem licem stranca

s uklete ladje, s njenog pramca

masem ti, dosao je cas

robinja od sad ti ces biti

spletena u te zlatne niti

u ljubav koja trazi nas

Kraljica bit ces, imat ces vlast

dat cu ti novac, dati cast

morao raditi, il’ krasti

i ljubav ta ce biti spas

trajala vjecno, ili cas

ni smrt ne moze protiv nas

I ljubav ta ce biti spas

trajala vjecno, ili cas

ni smrt ne moze protiv nas