Arsen Dedic — Zamisljam te nagu

Zamisljam te nagu sa tijelom djecaka

u kome je zena usnula i spava

ne budim te vise puno oziljaka

moje srce kao zemlja podrhtava

Zamisljam te nagu, andjele bez krila

ostala su negdje poslije zagrljaja

na olovnom nebu sjena duge spaja

ono sto vec jesi, s onim sto si bila

s onim sto si bila

Zamisljam te nagu, jedino u svoju

njeznost odjevenu i kraj tebe lezim

pokrivam te srcem u krvi i znoju

raste moja ceznja ljeto je i snijezi

Zamisljam te nagu, janje moje malo

hostija i casa puna tople kise

a polje je plavo, vrijeme je stalo

na nekom zvoniku i nema ga vise

i nema ga vise

Zamisljam te nagu, vise se ne stidis

ruze u svom vrtu ako je procvala

jesi li jos ondje i da li jos vidis

zvijezdu iznad mene ili je vec pala

Ljeto koje pamtim srusila je zima

sjekirom od leda, a samo to imam