Astra — Ne mogu vise

Juce sam dosla do tvojih vrata

pomislih da li da udjem il’ bezim

pogledom jednim ti rek’o si svoje

ostalo mi je da volim za oboje

Pomislih da li da zaplacem jako

ne mogu sada

ljubav nam je okrenula ledja

to smeta, to boli, to vredja

Ref.

Jer ti si sad tu duboku u snu

ne zelim ti zlo ja bicu daleko

al’ uzecu bar tvoj osmeh za put

da greje me jos dok mesec sija zut

Jos je u ramu ta najlepsa slika

jos je u krevetu toplina nas dvoje

na usnama stoji jos uvek taj osmeh

a sada kaze nam da gotovo je

Pomislih da li da pomolim Boga

ne mogu vise

ljubav nam je okrenula ljedja

to smeta, to boli, to vredja

Ref. 2x

Kategorizovano kao Astra