Azil 5 — Boemska

Veceras kad podjem sam u grad

bicu mlad, opasan do zore

nosim neki davni san

zicam se za osecaj, pitam

te da sklonis me na bolje

Ti ces proci necujna k’o more

ja cu reci da si ta i bolje

zelim da te osetim, dotaknem i upamtim

zelim da ti sapnem ime svoje

Ref.

Sta ti mogu biti ja, sta ti mogu biti ja

s ovo malo očiju sto boje

sta ti mogu biti ja s ovo malo dlanova sto gore

Ti bi valjda htela da se slazem

ti bi htela reci da je bolje

da se nekud izgubim, stanem i zaboravim

da me cekas necujna k’o more

Sad me pitas koliko sam tvoja

drhte tela necujno k’o more

nosim neki stari san, trudim se da pokusam

da u meni ima nesto tvoje

Ref.