Bajaga — Dvadeseti vek

Jednog jutra ispod moga prozora

desila se frka neopisiva

znam da nisam spav’o

mada mi se malo zevalo

al’ cetiri i po milijarde

napolju je pevalo

Ne verujem, gledam, ustajem iz kreveta

sve zvuci kao Betovenova deveta

ja ih pitam, ljudi, zar vam je do pevanja

a oni kazu, jeste, bez oklevanja

I jos ih pitam da l’ je mozda

neki vrlo vazan dan

a oni kazu, nije, sto si dosadan

Ref.

Svi vojnici po rovovima

bas svi ludaci po krovovima

u avionu pevaju iz dosade

kapetan i clanovi posade

Lepotice pevaju u kadama

u horu vladari s’ vladama

i niko ne peva na plejbek

iako je dvadeseti vek

Da sam hipik odsek’o bi’ kosu

da sam gangster javio bi’ bosu

da sam vatra pusio bi’ se

da sam stao srusio bi’ se

Da sam hladan ne bi’ se nervir’o

da sam lova ja bih devalvir’o

da sam blizu javio bi’ se

da sam gnjurac davio bi’ se

Ref.