Bajaga — Strah od vozova

Dan je izgoreo u trenu

kao fles

plamenom belog usijanja

oblaci napadaju horizont

poslednji put iz ocajanja

Vracao sam se sa vrha svetova

visim od najvisih soprana

trazio sam princezu istinu

na kraju modrog okeana

Samo kamenje oblik ne menja

noc me razbila na sto delova

a ja sam nikad necu moci

da ih pokupim, da se sastavim

Ref.

Svet je predgradje grada Edene

imam uzasan strah od vozova

pa bi da, da me usne njene

da me uvece od sveg’ izlece

Ref.