Bajko — Golubica

Golubice, stani, nemoj tu da slijeces

u tom domu sada nikog naci neces

daj, produzi dalje gdje ti srce tezi

na proplanku malom tvoj voljeni lezi

Ref.

Kao da su munje i gromovi ljuti

kao da se ruse staze i svi puti

otkide se oblak, vedra munja sinu

zauvijek napusti nebesku visinu

Pogledom ga trazi iz visina plavih

pogled negdje luta po zelenoj travi

ugledala mezar pa lagano slijece

vratiti se htjela, al’ joj srce nece

Ref.

Na mezaru krila rasirila bijela

kao da je nesto njemu reci htjela

al’ nemade snage i na mezar pade

u grudima srce kucati prestade

Ref.

Kategorizovano kao Bajko