Sada hodam jednom cestom
koju tako dobro znam
i vidim jednu rijeku
sto protice kroz grad
Iz kojeg bjezim kao ludjak
cijeli zivot svoj
da bi negdje mogao
hodati kroz san, kroz san
Al’ kako naci nesto
sto nigdje ni
ma evo mene pored tebe
kao dijete koje place
kada izgubi igracku sto voli
Zato ljubi moje srce
vec zguzvano od snova
jer znam da ce ti biti zao
kada budem prah, kada budes prah
A ja sam umoran i snen
kao sunce u jesen
sto se spusti na ramena
golog jablana
U srcu nosim ti prazninu
iako stizem iz daleka
jer ja sam samo ludnik
sto na ljubav ceka cijeli zivot svoj
Al’ kako biti pjesnik
bez oblaka dima
kad kroz njega svijet mi
tek smisla ima