Mislis u daljini
uvijek nade stoje
a u stvari tu su
ispod dlana ruke tvoje
Pa nekad ne vidis
kako spavaju
al’ kad spustis vjedje, kad zazmiris
ta mutna slika u daljini
uvijek u stvari mene vidis
A ja sam covjek od snijega
nepomican
k’o planina
naslikan rukom usamljenika
A na platnu gdje su neka lica
neki ljudi
ostavili trag od straha
sto se uvijek nocu budi
Ref.
U meni jos uvijek tisina ima
za koju ne zna ni strah ni zima
za koju ne znas ni ti ni proslost
sto nije bila fina
Pa ako nekad pozelis
onu toplinu
zaboravljenu
u proslom zivotu
Zazmiri ocima prema daljini
ja mahnut cu ti rukom
prepoznat ces me u sesiru crnom
i sa salom oko vrata
sto se bori s burom
Jer ovdje gdje sam ja
ovdje ne trebaju imena
pa sve te, bas sve daljine
opet postanu blizine
Ref. 2x
Ne zna nitko