Beogradski Sindikat — Balada disidenta

Ref. 2x

Da li se secas

kako bilo nam je pre

posle svega sta sad ostalo je

moj Beograde

Secam se davno

jos u Zlatnom bokalu

prvi put sam video mikrofon

staj’o na astalu

U hladu starog kestena

gde je moja draga nestala

ja urez’o sam ime

bacio prve rime

Ja sam odrast’o na pesmama

gradskih boema

i pricama alasa

kojih danas vise nema

Kalio se s’ najboljima

po zadimljenim birtijama

udvarao se damama

kockao sa lihvarima

Nekad kuci srecan

nekad sve izgubio

nekad zenu grlio

nekad kaldrmu ljubio

I nisam sebi sudio

gde god bi’ se probudio

bol je bio isti

s’ njim sam se udruzio

Zato secanja sam skupljao

k’o oziljke da podsete

da nije uvek bilo samo

hladno i sivo

Da krv crvena k’o vino

bojila je noci

kroz odraze u casi

to su bile tvoje oci

A ja sam morao da odem

fijaker me je cekao

Beograde, zbogom

mnoge ti stvari nisam rekao

Ref. 2x

Zaboravi me draga

zaboravi da te volim

nastavi da zivis

mozda vise ne postojim

Grlim secanja u mraku

dok ih luca svece boji

da ne mislim na krike

sto cuju se niz hodnik

Dok borim se sa ranama

sanjam da opijam se

vinom, rakijom i tamburama

starom violinom

I pocepanim glasovima

tuznom pesmom cigana

dimom

i polomljenim casama

S’ boemima mojim

se nadvikujem za stolom

gadjam pesmama, recitujem

otimam za slovom

Zbog samo jednog stiha

moj zivot sad je gotov

pustinja u srcu

dok kroz prozor gledam otok

Sanjam da mirisem tvoj parfem

dok se privijas uz mene

suze mi poteku

kao kise u jesen

Ej, ne svani pusta zoro

pusti me da ceznem

nikad ne svani

dok u meni ima pesme

A ja sam morao da odem

jer nekome sam smetao

Beograde, zbogom

ovo ti jos nisam rekao

Ref. 2x

Danas rane vise bole

nego zuce iza skole

nego zvuci one strofe

kad sam morao da odem

A sad sam opet ovde

al’ sve nam se izgubilo

posekli su kesten

gde sam nekad tebe ljubio

Ne mirisu lipe

nema stare violine

nema ciganina sedog

da za moju tugu brine

Moj Beograde

izgubio sam korene

dzabe nosim ordenje

kad niko me ne poznaje

Pa zvezdu Crnog Djordja

dadoh sad za bokal grozdja

sta ce meni ona

kad ja nemam bilo koga

Samo nespokoj i bol

moji najbolji drugovi

u kafani lomim case

dok mi dusa ne iskrvari

Balada disidenta

jedna tuzna Srpska pesma

nekim buducim kafanama

za bolja vremena

Neka zastane u grlu

kad je neko drugi peva

sve je isto u mom kraju

samo mene vise nema

Jer, ja sam morao da odem

takav nikom nisam trebao

Beograde, zbogom

pamti dobro sta sam rekao

Ref. 2x