Beogradski Sindikat — Pravo kroz vetar

Sedim u kaficu, ljude posmatram sa strane

i vremena se secam kad sam im’o dane tamne

kada nisam znao gde cu, svuda pakao i sranje

kad sam mastao o sreci, zivot merio na grame

Sa drugom se srecem, tako prica i polazi

bucno krecu se vozovi, nijedan slucajni prolaznik

na sve strane lazem zasto nema te u skoli

i ne znam sta da kazem kada pitaju me tvoji

A kuci da ne zove, profi kao rek’o sve

kao bolestan si gadno, da ti stalno nosim lekove

a sad mi brzo pricaj zasto zvao si me ovde

ovo nam je stek za frku i mnogo gadan problem

Pokazuje mi ruku, znam zato te i zovem

jer ti verujem k’o drugu, jer sam poc’o da se bodem

sta, ne verujem u venu si se puk’o

sjeb’o sam se skroz, tako krenuo i navuk’o

Sta, tako krenuo i navuk’o, jel sam ja to dobro cuo

pa ti si takve tukao, maltretirao i pljuv’o

znam da jesam, znam sve, ovo je greska

veruj, znam i nas dogovor i tu granicu sam pres’o

Brate, bice tesko, al’ sam s tobom od pocetka

za sve ima leka, idemo treninzi k’o nekad

jer ovde stoji jedan i za pakao spreman

ceka da krene uz tebe na bilo koju neman

Od tada prosle su godine, al’ brate isto mi nedostajes

jer ljude s takvim srcem vise ne upoznajem

besponosno se secam dok gledam put neba

zato ako bude frke gore, tu sam, zovi ako teba

Ref. 2x

Da li znas kako zivim svaki dan

i jos uvek nasmejan

kroz ovo more problema

ja plovim pravo kroz vetar

Srecem ortaka iz kraja, on je na dopu godinama

prica ostao je bez stana, pa sad po hodnicima spava

nekad je bio lik do jaja, mog’o si se zakleti u njega

a sad tu stoji krezav i bedan, senke k’o da nema

A secam se kad smo bili deca, koliko smo se gadili svega

dok gledali smo starije dzankije, kako propadaju odreda

mogao sam tada glavu da dam da nas druga sudbina ceka

a sada kada ga pogledam, samo pomislim kakva steta

I savest me izjeda, jer se tripujem da sam mogao

da mu pomognem da se izvuce ‘mesto sto sam ruke digao

da sam ga barem druknuo, pa tek onda da sam ustuknuo

barem njegovi da su saznali pre nego sto se prvo puknuo

Sada bi i oni bili zivi, a on bi imao neku sansu

da su ga poslali u Moskvu dok jos nije bilo kasno

a ja sam samo gledao i cutao, i pustio ga da vene

mislio sam shvatice, da ce moci da se prene

Da nece dozvoliti da se sjebe, da je to samo trenutna faza

nisam znao sta je djavo, stvar od svakog jaca

i sad na ivici placa, nemocno gledam drugara

ova moja prokleta dusa, jedna gnojava rana

I zato zelim reci vama kojima je gudra do jaja

da se ne zajebavate, jer cete sjebati one koje volite

da necete moci da se vratite, iako tripujete da mozete

jer i oni sto su propali su isto tako mislili

A sad su samo grobovi, gorki tripovi i secanja

ne na ono sto su bili, vec na ono sto su postali

Ref. 6x