Svu noc kucala je na mom prozoru
trideseta jesen prstima od kise, a uzoru
dok si me budila ptico malena
ti lijepa kao armija ispod zastava
A ja komadic opsjene
htio sam ti reci bjezi, bjezi od mene
Boze, Boze steta za nas oboje
sve bi bilo mozda i drugacije
da smo se ranije sreli ti i ja
Nisi smjela nikada ptico malena
iz moje ruke ni jesti ni vodu piti
Jer ja nosim jedan tuzan ugarak
negdje na dnu grudi i ovo lice stranca
i hiljadu bora i jedan ruzmarin
koji ne vene zato bjezi, bjezi od mene
Bjezi, bjezi od mene
Bjezi