Boba Stefanovic — Dvoje starih

Veceri svake na

klupi pored nase

srecni i tihi sedeli su oni

Sapatom su nekad

rekli dve, tri reci

cinilo se neko daleko zvono zvoni

Setajuci cesto, ispred nas su stali

pogledom su rekli

mnoge lepe stvari

Mada smo ih samo

iz vidjenja znali

postali smo brzo prijatelji stari

Jednom smo im pisali sa mora

bilo je to, cini mi se, lane

i kako im adresu nismo znali

Napisali smo samo

u parku pored grada

druga klupa s desne strane

Veceras vec dugo

puni neme slutnje

cekamo da dodju svecani, beli

Da se nisu mozda uplasili sveta

ili smo ih sinoc

poslednji put sreli