Bojana Vunturisevic — Promasaj

Svaki osecaj za ljubav je kod mene davno cao

pokusaj tvoj pogresan do bola, jao

kada se setim sta si meni kao dao

haos, haos, svi su tu, opori ukusi na kub

Davno svoja, ti vise nisi svoj

ja sam nicija, niko nije moj

necu nista s tobom, necu plan

u juce ne vracam, ti si oduvan

Ref.

Demoliras za oprostaj iako znas

da znam da ti si promasaj

demoliram tvoj osecaj i blokiram

svaku podrsku za pokusaj

Ne bih se ni ljubila

ne bih ti nista sad dopustila

moji su dani vrtlog nemira

i tu te ne-ne-ne-ne pustam

Nosi svoje poze-roze, nebuloze

nosi svoje poze-roze, nebuloze

nosi svoje fore, tvoje metafore

nosi se u nista, nosi se

A sada stvarno mozes svuda, a vise nemas gde

a ja mogu, hocu, necu, mogu, necu sve

mogu ti reci da je ovde kraj

mogu bilo sta, bas bilo sta

Na-na-na-na-na-na-na-na-na

sta god da kazes, cujem „na-na-na“

za nasu pricu pisala sam kraj

ovo je zakljucak, zar nije jasno ti sta

Ref.