Jos ne svice rujna zora
jos ne trepti list sa gora
ne cuje se glas slavuja
zoru da najavi
Ne cuje se dah zemfira
niti pjesma od pastira
tisina je, nema vlada
sve zivo pociva
Neka cvjeta rosno cvijece
nek’ se kiti s’ njim prolece
ja ga necu vise brati
jer nije za mene
Ja ga necu vise brati
jer ga nemam kome dati
kome sam ga do sad dao
zemlja je pokrila
Svaka travka u povoju
bar osjeca radost svoju
al’ od mene radost bjezi
daleko, daleko