Boris Novkovic — Casa vina

Ona je bila ponesto

u rodu sa zvijezdama

kroz prste mi promakla vjesto

ko pijesak je nestala

Najdraza igracka njena

bila je oduvijek laz

a sada kada je nema

ne treba mi istina

Ref. 2x

K’o casu vina me je popila

a njoj bih sad da nazdravim

ako je bila greska, briga me

ma sto put bih da je ponovim

Za nju je ovaj svijet

bio slijepa ulica

a za mene svaki dan bez nje

jos i kao ludnica

A znao sam onda o njoj

sve ono sto i sada znam

ali pamet nikada s tim

nista nije imala

Ref. 2x

Ref. 2x