Boris Novkovic — Ruzo snena

Moja je sudbina

kao mac u kamenu

zarobljena zauvijek

u tvome pogledu

Bili smo jedno mi

spomeni kroz vijekove

a sada pusu vjetrovi

tisina nas zove

oblaci su uklet brod

sto ga nosi more

Ref.

Ruzo snena sto te nema

da pogledom ispletes mi sve

ruzo snena sto te nema

ja trebam tvoj trn da me otruje

Ja pratim tragove

i citam tajne znakove

putem hladnog sjevera

gdje nema nikoga

K’o vojska duhova

napada me sjecanje

dok pusu hladni vjetrovi

tisina me zove

oblaci su uklet brod

sto ga nosi more

Ref.

Munja kroz mrak para zrak

u kostima se ledi strah

o Boze kako dalje

daj mi neki, daj mi znak

Ref.