Boris Rezak — Nedodirljiva

Ko zna koji put mi smo se izgubili

kao da smo stranci, kao da smo tudji

ko zna koji put dolazi i razbija

kao plima mjeseca lako sve nas potapa

Kroz prste nam prolazi

na lice nam se osloni

a kada je pozelimo

samo nekima od nas se nasmjesi

Ref.

O, ona je kao boginja

o, ona je divna, tako njezna

nedodirljiva

I posle tol’ko vremena cesto o njoj pricamo

mnoge su nas imale, al’ nje se rado sjecamo

kroz misli jos nam prolazi

e kad bi mogla da se pojavi

da jos jednom prodje kraj nas

samo nek’ se pojavi i nasmijesi

Ref. 2x

Ref.