Boris Rezak — Oziljak

Istina nosi tugu skitnice

otpalo dugme sa stare kosulje

i tvoje ime u dzepu sudbine

Nije bilo vrijeme sretnije

da je jucer malo svjezije

bar za dan da mi pokrene

ovo srce sto zastajkuje

ovo srce sto zastajkuje

Ref.

Od noci se jos oporavljam

od dana se, evo oprastam

nase ulice jos imaju

po neki stari znak

Poljupce kao medalje

pamtimo ljubavi velike

koje smo imali

a koje nismo cuvali

svako zivi svoj oziljak

Ref.

Plakalo je zrno u pjescanom satu

svaki se minut vukao po blatu

nadanja, cekanja

bez ijednog poziva

Ref.