Bosko Beuk — Daliborka

Daliborka

Nocas ce zvijezde za tebe sjati, poslusaj

ono sto osjecam moras znati

ne idi protiv sebe neispunjena sna

tu sam zbog tebe

pred sobom imas covjeka koji voli

Tvoj osmjeh

tvoje oci i korake

tvoj sapat i govore

tvoje suze i uzdahe

tebe, sve tvoje

Meni nista ne ostaje

osim nadanja i vjere

da ces pronaci svoj mir

u mom narucju

Daliborka

nocas ces opet negdje sama

cim padne noc i ova tama

u svoj svijet bez sna

Ali znaj, bit’ ces u mislima

kao i do sad

moja ljubav je

samo dio istine

Ne, ne brini

voljet’ ces kao ja

svom dubinom iz duse, znam

da, ljubav ne pita

Ona se budi i traje

onoliko ko kome daje

ti sreca si moja, tuga i sudbina

Daliborka

Nisam izuzetak

stvarnosti su cudne

utonule oci

nocima su budne

Danas kad sam dio

tvoga postojanja

nek’ nas prati sreca

sve do usijanja

Ja cu, da znas, sam

budno stajati

tvoju siluetu

stalno gledati

Ugasit’ cu svijetlo

u tisini stana

i saputati tvoje ime

Daliborka

Kad osmjeh ti vidim skriven u plastu sala

i kada se njezna pojavis na vrata moja

zelim da te grlim, danonocno ljubim

i da budes moja djevojcica mala

Koliko te volim, kad bi znala

poslusaj moj drhtav glas

ovo je pjesma za tebe, za nas

Daliborka, Daliborka, Daliborka