Bosutski becari — Dadino spencle

Nosila me mladost po bilome svitu

trazio sam, eto, nad pogacom kruva

ostadose sami otac mi i mater

na tolikoj zemlji k’o dva panja suva

Jos se sicam rici, nemoj puno sniti

ovdi di si niko, tu je korijen jaci

di god odes, sinko, tudja kost ces biti

a kad zivot stisne radje ovdi placi

Ref.

Dadino mi spencle cuva uspomene

ponekad ga nosim da me zelja mine

na spencletu suza i rici za mene

tu na svojoj zemlji ti ostani, sine

Protutnjali dani, dade nema sada

slomila ga tuga, usaho od rada

k’o zalosna vrba osta mama sama

ognjiste mi cuva jos se meni nada

Ref. 2x