Branislav Bane Mojicevic — Kamen za dusu

Kad pogasis mi svetla

i sapnes kao nekad da sam tvoj

ja ne bih da se budim

sve je dobro dok te osetim na njoj

Kad mi izroni se slika

tvoj osmeh zbog kog vredeo je svet

opet sebi me dovuce

tuga koju znam vec napamet

Ma, zivim ja i bez nas

i ne znas kako je kad krene

ko bi da me dotuce jos te spomene

Ref.

Kamen za dusu secanja vezu

jos se borim, al’ tonem

dok s njenih usana te zovem

kamen za dusu ime je tvoje

kao s peska tragovi bledi

da smo nekad bili dvoje