Branka Stanarcic — Tugo, tugo

Tugo,tugo

saputnice moja na svom putu stani

Pogledaj me njezno zagrli ko nekad

zagrljajem njeznim da se rastanemo

dusa mi je prazna al je srce puno

sto nam zivot daje to je neizbjezno

Tugo,tugo

saputnice moja na svom putu stani

sama dalje produzit cu tamo

gdje su srecni dani

Ja prihvatam zivot onakav kakav je

uvjek zelim nadjacati sebe

od rastanka naseg mnogo mi je teze

sto sam u zivotu navikla na tebe

Svaki dan mi nosi svoje nesto lijepo

kakva sam takva sam mjenjati se necu

kad ovaj dan prodje necu da ga zalim

jer ima jos dana za ljubav i srecu.