Branko Medak — Tri gitare

(feat. Zoran Bebic Beba i Marijan Zgonc)

Sjedin sam, tu, u sjeni naseg dvora

i na tebe opet mislin, stari moj

pa se sitin, kad si ispo´ grana bora

uz gitaru meni prica´ zivot svoj

Leti vrime, ono svakon nosi svoje

i dok trepnes, za tren rasprse se sni

zato, pamti tu gitaru, dite moje

i svon sinu sviraj pismu o jubavi

Ref.

Tri gitare, jedna melodija stara

sto kroz zivot vjecno veze nas

i iz duse, svakin stihon progovara

o zivotu, sto proleti zacas

Tri gitare, ona ista serenada

jedna jubav iz tri srca vezana

nek´ zazvoni priko pjace ovog Grada

tu ce ostat´ za sva vrimena

Vrime svakon od nas posrebri kosu

drugin puten jednon sva´ko odlazi

ali, rici, koje j´ prica´ dida stari

kao ovi stihovi, ce ostati

Ref.

Nek´ zazvoni priko pjace ovog Grada

tu ce ostat´ , tu ce ostat´,

tu ce ostat´ za sva vrimena