Brut — Baklja

Tamo gde stanem nastavi, neko mora

tu gde sam poceo vec sad uci da hodas

jedan vladar je pola Boga

budite zahvalni, jer to sto znam me ubija

ne znate ni pola toga

Daleko sam od snova, jedva cujem iz ove rupe

za dobro dupe pola vas je prodalo duse

sedam noci nisam video ljude, cekam desert

ja sam na tajnoj veceri sa cerkom Jude

Brojevi u statistici — nule

drukanje u policiji — suze

drugovi sto su me koristili — cute

a moja rec jos uvek trese vufer

Nisam te osudjivao, ni dok sam te izludjivao

svaka cast cujem opet se raspadas

mladi ljudi — stari obrasci ponasanja

nece infarkt u 23., al’ hoce tipovi sa maskama

Ref.

Ja dobro znam da covek ima sansu dok je ziv

hrabro se borim i crtam snove u vodi

dobro sam bez vas, priznajem ja sam kriv

jer ne bih opet da umirem za one koje volim

Istina i dalje boli, moja baklja i dalje gori

neke stvari nisu u mojoj moci

a ovaj prokleti kockar jos uvek vas boli

i opet bi vas odveo tamo gde zive demoni

Moje noci ne poznaju dan

vase oci mi nemaju sjaj

ja nemam put i nemam granice

drugaciji covek od vas

Jos uvek drzim iglu na ulici

ja te ne znam sa youtube-a

a youtube ni ne zna da si gubitnik

neki su drugovi preko noci promenili strane

Jos uvek mi slusaju pesme

a ja nemam sta da im kazem

to sto dajem iz ove glave

nece nikada uci u vase

Citam vam karakter

treba vam pricati bajke

vasi idoli su cave i jedina stvar

koju ispravno rade jezivo me se plase

puklo bi vam srce da to znate

Ispred mene je mnogo teskih odluka

nema povratka

a dani sto su prosli nisu

dani vredni pomena

Zivot pise drame, umetnost cveta

u tragediji treba sacuvati tajne i pamet

i ne bih se vise ponavljao

i dalje verujem u sve sto sam vas slagao

Ref.

Prosuo sam pepeo niz reku uspomena

godinama se spustam niz klizav put samounistenja

ove reci znam napamet, pisem ih drugi put

u pesmi gde sam vam sve, al’ necu biti tu

Ja sam rodjen za velika dela

slusam vas i gledam i vama je to karijera

imam jos par ljudi iz mog okruzenja

spremniji smo nego ikad, ove godine sve se menja

Ne znate gde ste dosli

ne znate sta smo prosli

u prici su hiljade, ne milioni

a ipak smo spremni na zlocin

Kad pricamo gledaj u oci, jos uvek sam paranoik

toliko stvari je iza mene treba mi veci gepek

krivi se gvozdje, rastu momci

s kujom, na idi il’ dodji

Svaka zima mi bude sibirska

pricamo samo o lovu, ribama, lovi

svi znamo gde smo i gde ovo vodi

samo ne zovi, samo ne zovi

ti si jos jedno duplo dno u koloni

Da li znate gospodine Aleksandre

na svako kilo platili smo porez, neko vas krade

sive hale — 120 dinara na sat

ili sive zgrade — 120 hiljada, peti dan

Kategorizovano kao Brut