Buc Kesidi — Kafe aparat

Mislio sam da sam te video kod kafe aparata

ti si cekala svoj produzeni nes kapucino

ja sam cekao kod vrata

nekog drugog, nije bitno, da mi sluzi kao maska

Dok te gledam kako stojis, brojis trideset dinara, znam

da niko ne vidi tvoj osmeh kako mogu da ga vidim ja

A svidela si mi se kao staticka i dinamicka slika

bilo je vrlo kasno kad sam hteo da pitam

koje je vreme polaska tvog autobusa

I nisam upao u ritam, i resio sam

od sada te gledam samo zatvorenim ocima

I ovi hodnici su magla i za cula i za razum

ja te zovem Arijadna, ti si ipak Minotaur

nikad nisi bila deo prvog nacrta u planu zgrade

koja bi i srce stavila u glavu, ali

Mislio sam da sam te video kod kafe-aparata

ti si cekala svoj kratki kafe late makijato

ja sam cekao kod vrata

nekog

I ti si opet stigla kasno, sudbina je opet spora

ja sam legao na patos, radim samo to sto moram jer znam

da nikad u zivotu

necu naci snage da