Buc Kesidi — Nebitna (ne mogu da)

Ti si jedina, od tvojeg imena

ja pravim mantru koja me ubija

a nema razloga

i od odjeka tvojih koraka

ja cujem pevanje crkvenih horova

I, da da da, zbog tvojeg osmeha

ja vidim crne oblake u bojama

i vidim tragove proleca

ali jebi ga, tu nema nicega

i moje misli me ne vode nikuda

I onda stanem i zadrzim dah, i

zakljucim da

ne mogu da, ne, ne

mislim o tebi samo

Jedina, u tvojim kostima

ja predosecam sedam stotina

tona ljubavi koju prema meni gajis ti

i u ocima, u tvojim ocima

ja vidim hiljadu drugih osoba

a nijedna nije ta koju ti znas iz ogledala

I, da da da, sa tvojih usana

ja citam skrivene misli i ljubavna pisma, ali

cela ta konstrukcija od karata se raspada

jer sve je prazan hod, samo predstava

i moje misli me ne vode nikuda

I uvek okrutna, uvek prisutna

ovu pricu zakopace istina

ti si nebitna, ja nemam vremena, i

ne mogu da, ne, ne

mislim o tebi samo

Nebitna, od tvojeg imena

ja pravim mantru koja me ubija