Buco i Srdjan — Dugo u noc, u zimsku bijelu noc

Dugo u noc, u zimsku gluhu noc

moja mati bijelo platno tka

njen pognuti lik i prosijede njene kose

odavna je vec zalise suzama

Dugo u noc, u zimsku gluhu noc

moja mati bijelo platno tka

njen pognuti lik i prosijede njene kose

odavna je vec zalise suzama

Ref.

Trak lampe s prozora

pruzen je citavim dvoristem

po snijegu sto vani pada

u tisini bez kraja

u tisini bez kraja

Andjeli s neba njeznim rukama

spustaju

smrzle zvjezdice na Zemlju

pazec’ da ne bi

zlato moje probudili

Dugo u noc, u zimsku pustu noc

moja mati bijelo platno tka

o, mati zalosna, kazi, sta to sja

u tvojim ocima, dugo u noc

Ref.

U zimsku bijelu noc