Kisa jesenja o prozor udara
a njen je glas u ehu vjetrova
pogled u prazno, sapat preko usana
a miris kestena budi sijecanja
Trag na jastuku skrivam k’o naviku
lik mi obasjava mjesec mlad
a sjetno lice u ogledalu
uzalud pita, gdje si sad
Ref.
Otisla je, jos vise ostala
jutro i noc vjecnost postala
ostajem sam zauvijek il’ za tren
al’ bio sam svoj dok bio sam njen
Stalo je sve, stalo u jedan tren
al’ bio sam svoj, bio sam tako njen
nedosanjan san spava na grudima
jer dajem se i cijelog me uzima
Ref.