Crno Vino — Propovjednik

Prije nego potamni

sunce i svijetlost

mjesec i zvijezde

i vrate se oblaci iza kise

U dan kad zadrhte

cuvari kuce i pognu se junaci

i dosadjuju mlinarice

jer ih je premalo

I potamne oni koji

gledaju kroz prozore

kad se zatvore ulicna vrata

i oslabi sum mlina

Kad utihne pjev ptice

i zamru zvuci pjesme

kad je put uz brdo muka

i svaki izlazak prijetnja

A badem je u cvatu

i skakavac ne skace vise

i koprov plot puca jer covjek

ide u svoj vjecni dom

A narikace se

vec krecu ulicama

prije nego se prekine

srebrna vrpca

I zlatna se svijetiljka

razbije i razlupa se

vrc na izvoru i

slomi tocak na bunaru

I vrati se prah u zemlju

iz koje je i dosao

a duh se vrati Bogu

koji ga je i dao

Ispraznost nad ispraznostima

sve je ispraznost

ispraznost nad ispraznostima

veli propovjednik

Kad dodju te godine

tad reci ces ne mile mi se

kad ostaris i poguris se

tad shvatit ces sta zivot je

U mladosti dok jos

ima i vremena

sjecaj se stalno

svoga stvoritelja

(3x)