Dos’o je iz nekog sela
Bogu za ledjima
nije se nad’o
gradu i kulama
tek da pokusa
To ga je dovelo
skoro do ludila
dani k’o ciganska
godina pivo i rakija
Nedjeljom, koliko moze
on se dotjera
pa ‘cipel cugom’
do Arilja gdje je radila Emira
Sa njim se jos kao
djete igrala
bila mu je k’o rodjena
jedina kojoj
moze da se izjada
Emira, sjetis li se
rodnih krajeva
zimi kada zvizdi kosava
i snijeg napada
Emira, kada cujem
kuknjavu vjetrova
vise me je strah
Beograda od onih
nasih vukova
Nedjelja, nekako cudno
prazna birtija
rekli su mu
da je otisla s’ nekim
gazdom iz Kraljeva
I danas dan kruzi prica
medju alasima
kad je noc hladna i zvjezdana
k’o da iz rijeke neko doziva
nekoga Emira